TPO Fondacija i UNIGEM mreža univerziteta iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore održale su 26. novembra 2025. prvu online promociju prevoda knjige Ko se boji roda? autorice Judith Butler. Promociju je moderirao Nikola Vučić, a o knjizi su govorile Adriana Zaharijević, Jadranka Rebeka Anić i Jasmina Husanović. Promotorice su istaknule da knjiga predstavlja poziv na zajedničku borbu protiv moralne panike i straha koji se šire kroz narative o tzv. “rodnoj ideologiji”.
LINK Video promocija: https://youtu.be/MDeSK2KAjHA
Adriana Zaharijević je naglasila da čitateljke i čitatelji iz postjugoslovenskih društava već dobro prepoznaju strahove, kulturne panike i političke manipulacije o kojima Butler piše, jer su obilježile naše iskustvo rata, tranzicije i jačanja nacionalizma. Knjiga, prema njenim riječima, pomaže da te procese razumijemo dublje, ali i da budemo sagovornici onima koji ta iskustva još nemaju. Podsjetila je da ni društva koja se smatraju “kolijevkama demokratije” danas ne idu nužno prema boljem, te da su nam teorijski alati za razumijevanje straha i moralnih panika potrebniji nego ikada.
Jadranka Rebeka Anić je iz teološke perspektive govorila o tome kako se strah od roda oblikuje kroz fundamentalistička tumačenja religijskih tekstova. Naglasila je da doslovno i selektivno čitanje Biblije nije znak jake, već ustrašene i manipulirane vjere, te da su takva tumačenja u suprotnosti sa savremenom teološkom hermeneutikom koja insistira na dijalogu sa znanošću i filozofijom. Istakla je da antirodni diskurs karikira rodne studije kao monolitnu “opasnost”, slično kao što fundamentalističke interpretacije sužavaju bogatstvo teoloških tradicija na uske i isključive okvire. Upravo tu, smatra ona, feministička teologija može biti važan saveznik rodnim studijama u borbi protiv manipulacija i lažnih sigurnosti.
Jasmina Husanović je govorila o antiintelektualizmu kao duboko ukorijenjenom mehanizmu u postjugoslavenskim društvima, mehanizmu koji proizvodi strah, potiskuje kritičko mišljenje i omogućava političku upotrebu neznanja. Odbijanje čitanja teorije, prema njenim riječima, nije puka lijenost nego politički čin: način da se izbjegne rasprava, održi samo jedna “istina”, a svako preispitivanje prikaže kao opasnost. Antirodni diskurs, ističe Husanović, konstruira “rod” kao fantazmatskog neprijatelja i tako proizvodi upravo ono čega se navodno boji, monolitnu prijetnju koju treba kontrolirati. U tom procesu, desni pokreti pripremaju teren za autoritarne poretke pod izgovorom borbe protiv “indoktrinacije”. Obrazovanje za kritičko mišljenje i feministički rad stoga su ključni za otvaranje prostora za drugačiju raspodjelu moći, društvene energije i političke imaginacije.
U završnom osvrtu, Jasmina Hasanović upozorila je na potrebu jasnog imenovanja ideologija koje zaista proizvode nasilje i razaranje – nacionalizam, kanibalski kapitalizam, fašizam i patrijarhat. U vremenu globalnih neizvjesnosti, ekološke krize i ratova, važno je vratiti vjeru u mogućnost drugačijeg svijeta u kojem resursi i slobode ne pripadaju povlaštenoj manjini.
Promocija je otvorila prostor za važnu regionalnu raspravu o tome kako strahovi od roda prikrivaju dublje društvene mehanizme kontrole, te kako feminističke, teološke i kritičke teorije mogu postati zajednički alat za otpor i izgradnju pravednijih zajednica.
