Povodom 8.3., Međunarodnog dana žena, u petak, 6.3.2026. godine, održan je online panel na kojem su predstavljene ključne zablude o pravnim i ekonomskim aspektima braka. Panelistice Ivana Radić, Amila Mujčinović i Gorjana Mirčić Čaluković su detektirale probleme, ali i ponudile preporuke za unpređenje pravne i ekonomske pismenosti. Panel je moderirao Nikola Vučić.
TPO Fondacija, Univerzitetski gender resursni centar (UNIGeRC) i Savjet za rodnu ravnopravnost Univerziteta u Sarajevu su organizirali ovaj panel kako bi predstavili regionalne perspektive ekonomske i pravne pismenosti, koja je vrlo važna, posebno u vrijeme životnih lomova.
Advokatica dr. Amila Mujčinović je naglasila da žene često imaju neke zablude, među kojima su: očekivanje da će imovinu dobiti odmah nakon razvoda; neznanje da stupanjem u brak ulažu svoju imovinu u imovinu nekog drugog; neosviještenost u pogledu toga da dijele i prava i obaveze, što znači da dijele i kredite koje je partner podigao; a poseban problem je sveprisutna suštinska pravna nepismenost. Konkretno, moraju znati da je u BiH Zakon takav da se imovina dijeli po pola. Među najinteresantnijim prijedlozima advokatice Amile Mujčinović bili su: uvođenje obaveznog jednogodišnjeg zajedničkog života za buduće bračne partnere (kako bi osvijestili šta znači bračna zajednica, koje sve izazove nosi i kako mogu izaći na kraj s njima) te zakonsko podizanje granice početka punoljetstva na 21. godinu života, umjesto dosadašnje 18. godine.
Mr. Ivana Radić, dugogodišnja edukatorica u oblasti rada sa ženama, istaknula je da finansijska pismenost jako važna, tj. znanje o tome kako novac funkcionira. Tu, na prvom mjestu, treba znati da finansijska neovisnost nije samo novac. Dokaz tome su razne situacije koje se u životu dešavaju. Nekad jedan partner više novca troši na dijete. Nekad jedan više zarađuje i poistovjećuje se s tim koliko zarađuje, istovremeno previđajući besplatno obavljanje kućanskih poslova koje obavlja drugi partner. Potom se obično kod osobe koja besplatno obavlja kućanske poslove javi problem samopouzdanja i narušen osjećaj za vlastitu vrijednost. Primjera radi, to znači da od 1000 žena, 3-4 će imati zdrav taj osjećaj, tj. unatoč tome što su sposobne, kod većine će njihova percepcija vlastite vrijednosti biti niska.
Gorjana Mirčić Čaluković, diplomirana pravnica, javna tužiteljka, ovom oblašću prava se počela baviti još početkom 2002. godine, kada je „Nasilje u porodici“ uvedeno kao posebno krivično djelo u Krivični zakonik Republike Srbije. Tokom godina unapređivala se stječući nova znanja i vještine u oblasti rodno zasnovanog nasilja, odnosno nasilja prema ženama. Bila je članica Radne grupe za izradu Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, te Zakona o izmjenama i dopunama ovog Zakona, kao i Strategije za sprječavanje i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja i nasilja prema ženama. Kao javna tužiteljka u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu radila je kao koordinatorka za sprječavanje rodno zasnovano nasilje na području cijelog Grada Beograda, što je bio jednogodišnji pionirski poduhvat kojim je uspostavila sistem zaštite i podrške žrtvama. Gorjana Mirčić Čaluković je i autorica mnogih priručnika i predavanja na ovu temu, a trenutno radi u Pravosudnoj akademiji.
S obzirom na bogato iskustvo, Gorjana je istaknula da je ekonomska nezavisnost žene kako individualno pitanje tako i pitanje sistema i međunarodnih obaveza države, poput Istanbulske konvencije. Neminovno je, nažalost, da se tek kad se dese „životni lomovi“ razotkrije stvarni nivo ekonomske autonomije žene, stoga su prethodno obrazovanje i finansijska pismenost važni kao jedan vid zaštite žene od ekonomskog nasilja, ali potrebni su i dodatni mehanizmi pravne i institucionalne zaštite. To potvrđuju mnogobrojni primjeri iz sudske prakse. Ovdje je istaknut još jedan važan faktor, a to je utjecaj primarne porodice na oblikovanje odnosa žene prema novcu, radu i nasljedstvu. Taj temelj može biti zaštitni faktor u kasnijim partnerskim odnosima. Međutim, često je krivo postavljen, pa se od žene očekuje i odricanje od nasljedstva u korist muških članova porodice, i prepuštanje ukupne brige o svojim finansijama mužu, kao i prećutno pristajanje na besplatni rad.
Sve panelistice su saglasne da je obrazovanje ključno, i to putem uvođenja predmeta čak u osnovne škole – jer je očito da je potreba takva – radi sticanja saznanja o ključnim životnim vještinama. Druga mogućnost je intenzivniji rad nevladinog sektora na ovim važnim pitanjima.
