Novembar 2017
ODRŽANA PRVA RADIONICA RODITELJSTVA  ZA MAJKE DJECE S POSEBNIM POTREBAMA U UDRUŽENJU "DLAN" ZENICA
		  

TPO Fondacija godina radi  na osnaživanju marginaliziranih grupa društva ukazujući na njihove poteškoće i  potrebe u postizanju jednakih prava i mogućnosti u svojoj zajednici. Posebne  grupe društva zasigurno predstavljaju porodice s djecom s posebnim potrebama.  Zbog nedovoljne brige društva za ove marginalizirane skupine naše zajednice,  kao i potrebe da se podiže svijest o problemima i potrebama djece i njihovih  majki za kvalitetnijim načinom života, TPO Fondacija  je u  okviru programa "Rodno-zasnovano nasilje- PGV" u mjesecu novembru započela  novi set radionica roditeljstva pod  nazivom "Biti dovoljno dobar roditelj" s ciljem psihosocijalnog osnaživanja  majki djece oboljele od paralize i hidrocefalusa. Četrnaest aktivnih majki udruženja "Dlan" u Zenici, 4. novembra 2017.godine su prisustvovale edukativnoj radionici koju je moderirala saradnica TPO  Fondacije, psihoterapeutkinja mr.sci  Nermina Vehabović- Rudež. Cilj  radionice je bio jačanje majki djece s posebnim potrebama, kontrola i smanjenje  svakodnevnog stresa kojim su okruženi sa posebnim akcentom na rodno-zasnovano nasilje kojem su  djevojčice, djevojke i žene oboljele od nekih bolesti kao i majke oboljele  djece izložene različitim oblicima diskriminacije i nasilja u porodici i  zajednici u kojoj žive.
            Biti roditelj jedna je od  najzahtjevnijih uloga u čovjekovom životu.            
          
 Biti dobar roditelj, koji će  odgajati zadovoljno dijete, prvenstveno znači da trebamo jačati sebe,  prepoznavati svoje potrebe i osjećanja, promišljati o svojim postupcima prema  djetetu, sticati informacije o rastu i razvoju djece. Činjenica je da majke teško bolesne djece od rođenja  imaju potrebu da zanemare sve svoje životne potrebe kako bi uvijek bile djetetu  na raspolaganju. Majke oboljele djece u  BiH su često puno više od majki. One su odgajateljice, medicinske radnice i  učiteljice, i pored svega se bore sa predrasudama i stereotipima koje im  društvo postavlja. Sve to često dovodi do velike količine stresa a nerijetko i do fizičkog i psihičkog obolijevanja. Prva radionica završena je kroz psihoterapijske razgovore, dijeljenje  mišljenja, iskustava, praksi i načina nošenja sa svim poteškoćama s kojima se  majke svakodnevno nose. Poseban osvrt je bio na majkama kao ženama koje u  velikoj mjeri trpe od stereotipa,  diskriminacije i oblika nasilja. Razgovorom i učenjem o rodno zasnovanom  nasilju je pomoglo prisutnim da emotivno i psihološki ojačaju te da shvate da  krivica za stanja i bolest u kojem se dijete nalazi nije njihova te da imaju  podjednako pravo na zaštitu i brigu kao i svi ostali u društvu. Zaključak prve  radionice je da je velika potreba za  radionicama i razgovorima s majkama s ciljem njihovog psihosocijalnog  osnaživanja i osvještavanja.
            
        
