Da li vjera ograničava žene ili su ograničenja često rezultat načina na koji se vjera tumači? Ko odlučuje šta je vjerska obaveza, a šta društveni običaj? I zašto se određene norme, posebno one koje se odnose na žene, predstavljaju kao nepromjenjive Božije zapovijedi, iako su nastajale u konkretnim historijskim i kulturnim okolnostima?
Ova pitanja bila su u središtu online webinara „Vjera kaže, narod kaže“, održanog 26. oktobra 2026. godine u organizaciji NVO IKRE iz Rožaja. Na webinaru je govorila prof. dr. Zilka Spahić Šiljak, profesorica rodnih i religijskih studija i direktorica TPO Fondacije.
U svom izlaganju profesorica Spahić Šiljak ukazala je na važnost kritičkog čitanja religijskih tekstova i razlikovanja između onoga što Kur'an govori, onoga što su tumači kroz stoljeća govorili i onoga što se u svakodnevnom životu predstavlja kao vjerska norma.
Posebnu pažnju posvetila je pitanju rodne ravnopravnosti u islamskoj tradiciji, naglašavajući da su interpretacije svetih tekstova uvijek nastajale u određenim društvenim okolnostima. Patrijarhalna društva oblikovala su i dominantna tumačenja odnosa između muškaraca i žena, pa su se društvene hijerarhije nerijetko predstavljale kao dio prirodnog i Božijeg poretka.
Jedan od primjera o kojem je govorila jeste kur'anski ajet En-Nisa (4:34), koji je stoljećima korišten u raspravama o muškom autoritetu u porodici. Profesorica je ukazala na potrebu da se razlikuje sam kur'anski tekst od njegovih klasičnih tumačenja, uključujući interpretacije koje muškarcu pripisuju nadređen položaj i pravo da upravlja ponašanjem žene. Takva tumačenja potrebno je razumjeti u njihovom historijskom kontekstu, ali i kritički preispitati njihove posljedice za dostojanstvo, slobodu i sigurnost žena danas.
Nasuprot hijerarhijskim interpretacijama, podsjetila je na ajet El-Ahzab (33:35), u kojem se žene i muškarci izričito i ravnopravno spominju kao moralno odgovorna bića. Posebno je značajno što se u klasičnoj egzegetskoj tradiciji povod objave ovog ajeta povezuje s pitanjima žena koje su tražile da budu izričito spomenute u Objavi. Time se otvara važan prostor za razumijevanje žena kao aktivnih sudionica rane muslimanske zajednice, koje su postavljale pitanja i zahtijevale da njihov glas bude prepoznat.
Važan dio izlaganja odnosio se na kontrolu ženskog tijela, odijevanja i ponašanja. Profesorica Spahić Šiljak problematizirala je granicu između zaštite i ograničavanja slobode, posebno kada se religijski argumenti koriste kako bi se ženama nametale norme koje se ne primjenjuju jednako na muškarce.
Istovremeno je upozorila na predrasude i diskriminaciju kojima su izložene žene koje nose hidžab. Sloboda vjere podrazumijeva i pravo žene da se pokrije i pravo da sama donosi odluke o svom tijelu i odijevanju, bez prisile, stigmatizacije ili društvenog isključivanja.
U tom kontekstu istaknuta je važnost obrazovanja i razvijanja kritičke religijske pismenosti. Nije dovoljno pozivati se na autoritet tradicije bez postavljanja pitanja ko je određenu normu formulirao, u kakvim okolnostima, s kakvim ciljem i kakve posljedice ona proizvodi danas.
Ključno pitanje nije samo šta vjera kaže, nego i ko govori u ime vjere, čiji se glas smatra autoritativnim i zašto su ženski glasovi često bili potiskivani iz procesa tumačenja.
Webinar „Vjera kaže, narod kaže“ otvorio je prostor za promišljanje odnosa religije, kulture i rodnih normi te podsjetio na važnost dijaloga koji ne isključuje kritičko mišljenje. Razlikovanje vjere od patrijarhalnih običaja nije odbacivanje religijske tradicije, nego prilika da se njeni etički principi pravde, milosti i ljudskog dostojanstva razumiju i primjenjuju u savremenom društvu.
