Ljudska prava i religija predstavlja priručnik/kurs koji već svojim naslovom prodire u srž projekta "Demokratizacija kroz reformu obrazovanja". Urednici Christian Moe i Spahija Kozlić silabusom i izabranim tekstovima uspijevaju problematizirati izazove koje ljudska prava postavljaju pred religije, ali i istaći potrebno "posvećenje" prava koje religije mogu obezbijediti. Studenti/ce će se najprije uvesti u abecedu diskursa o ljudskim pravima, koja obuhvata pojam ljudskih prava, njihov razvoj i podjelu, nadzor u sprovođenja i povrede. Centralni dio priručnika/kursa je posvećen odnosu religije (rimokatoličanstva/pravoslavlja/islama/judaizma) i ljudskih prava, a izborom tekstova to se čini na mjerodavan način.
Značajno je što priručnik posvećuje dužnu pažnju razmišljanjima o ženama, religiji i pravima. Ova tematika je izuzetno važna jer sve do 20. vijeka govor o ljudskim pravima nije uključivao jednakopravnost za žene, s jedne strane, a, s druge, stoga što vjerske tradicije često zagovaraju različita i komplementarna, a ne i jednaka prava žene. Izabrani tekstovi koji se tiču naznačene problematike su kritični s obzirom na patrijarhalnost i mizoginiju vjerskih zajednica i preovladavajućeg tumačenja svetih knjiga, ali oni ukazuju i da se patrijarhalna matrica interpretiranja svetih knjiga može nadići i dati egalitarna naracija prema kojoj su muškarci i žene jednakopravni. Debata o odnosu spolova veoma je značajna u kontekstu repatrijarhalizacije i retradicionalizacije Bosne i Hercegovine, i za očekivati je da će studenti/ce biti veoma zainteresovani u uvide teološkog feminizma koji za svoju kritiku uzima ne svete tekstove već njihovo patrijarhalno tumačenje koje su ponudili muškarci.
|
